Komenasai

 Ležiš bespomoćan na bijelom krevetu. Uspavani si ljepotan koji odbija da se probudi, bez obzira tko ga ljubio.

Znam da bih trebala da te podignem, ali svaki put odlazim bez riječi.

Ponekad želim leći sa tobom i prespavati oluju koja dolazi.  Ako nju preživimo, odrasli smo. I možeš me napustiti.

Without you I'am nothing.

Možemo li na trenutak odložiti maske i mačeve?

Moram ti nešto važno reći.

Možemo li sada, pa zauvijek, govoriti istinu i samo istinu? Pod svaku cijenu. Iako ćemo drhtati. slomljene jedna ispred druge, zaklanjati suze u očima, grliti se gledajući u tačku na stropu?

Možemo  li, molim te? Umorna sam i kosti me bole.

Neću se boriti protiv tebe.

No ako si željna moje krvi, olakšat ću ti. Nasrni na mene nenaoružanu i zabij mi mač duboko u srce. Samo te molim da me pri tom gledaš ravno u oči.

Tvoje arhitetske vještine svakim danom su naprednije. Možeš konstruirati veličanstveni sustav istine i osmisliti najbolju strategiju odbrane.

Riječi te zabavljaju, užitak smjenjuje drugi, trošiš djetinje oduševljenje kao da postoji velika rezerva, i misliš da želja ne proizlazi nužno iz zabrane.

Oštriš um kao samurajski mač, spreman na krvave borbe bez kraja.

Pomalo se diviš svom talentu za preživljavanje.

No na kraju dana, pitanje je uvijek isto: skočiti ili ne skočiti?

Trenutak nepažnje, i već sam spremna skočiti.

Ti me zadržavaš čvrsto, predajem se, neka bude Volja Tvoja, bacam sebi istinu u lice. Opraštaš mi, ali dokle?

Bez tebe, hladni sam vjetar tuđih konstrukcija.

 Ili me sijeci ili prihvati.

Trećeg nema.

No ne mogu te prihvatiti kada me odbacuješ.

Onda me sijeci.

Nisam tu da ti olakšam.

Samo prihvatanjem boli postat ćeš superiorna.

No inferiorna tebi.

Onda je krug zatvoren.

Na početku i na kraju, ti.

Ne, na početku i na kraju, ja.

Na kraju dana, lice u ogledalu. U kaosu. Ogledalo bi trebalo sastaviti kaos.

Misliš da to ne zaslužuješ?-pitam se.-Još uvijek naivno misliš da to netko može uraditi bolje?

To što sam ja najbolja, ne mora značiti da sam dovoljno dobra.

Osim toga, sakupila sam mnogo neprijatelja za kratko vrijeme. Vrijebaju iza svakog čoška dok ja uporno mantram da se svijet ne vrti oko mene.

Uspjela sam savršenu euforiju pretvoriti u savršenu melankoliju.

Škorpija sam, na kraju dana, najviše povređujem samu sebe.

Zaslužujem li to?

Ne, upravo se toga i plašim.